Gledam u mobitel. Nadam se da je on. Ne mogu si pomoći... Jednostavno ne prestajem razmišljati o njemu.
Bez obzira koliki je kreten, ja svejedno noćima ne spavam mirno.
Očekujem da će se još jednom javiti, iako mu nisam odgovorila na poruku.
Očekujem da će mi se ispričavati i pokušati spasiti ono što je ostalo.
Hah... Što je to zapravo što je ostalo? Je li vrijedno ičijeg truda...?!
Ne znam... Jednostavno ne razumijem... Takve poput njega.
Zar misli da ću se smilovati nakon jedne poruke u kojoj govori da da će iskupiti?!
Ne, nisam tako nisko pala. Ali ipak... Što ako se ne javi do sutra, a sutra se trebamo naći?
Jučer sam baš bila raspoložena za svađu. Mogla sam mu reći 1000 stvari koje me smetaju, ali
pokušala sam biti suzdržana kao što su mi savjetovali prijatelji. I bila sam.
Ponosna sam na sebe, jer inače imam tako tanke živce, da jednostavno sve svima kažem u facu.
Njemu sam tako rado htjela reći da će meni biti teško sutra se naći s njime, jer je njemu bilo jučer očito veliki problem
naći se samnom, a bila sam mu ispred kuće! Ispred kuće! Ali ne, gospodinu je teško spustiti se niz stepenice,
čak ga nisam ni tražila da se nađemo tamo, nego bilo gdje... Gdje god želi...
I sad ne znam da li je vrijedan da se ja spustim zbog njega niz stepenice, da pješačim čak 5 minuta kako bih ga vidjela.
Zapravo, duboko u sebi znam da nije vrijedan toga, ali što mogu kad mi je stalo?!
Još ću pričekati do večeras, ako stigne poruka, odgovorit ću mu, a ako ne, onda nemam šta razmišljati... Idem s prijateljicom daleko od svih...
Eto, tako je to kad se zaljubiš u kretena!